ODLUKE KOJE OTVARAJU NEKOLIKO PITANJA

Nakon jučerašnje odluke Savjeta Agencije za elektronske medije (Savjet AEM-a) o povlačenju sopstvene odluke od 1. juna ove godine, da se muzički festival “Naše more, naše skale” uvrsti na listu događaja od posebnog značaja za javnost Crne Gore, otvoreno je nekoliko pitanja koja ukazuju na pogubnost partijskog uticaja na rad najvažnijih institucija u oblasti medija, ali i na skrivene uticaje na ključne upravljačke organe, koji omogućavaju kontrolu regulatora od strane pojedinaca.

Poništavanjem sopstvene odluke Savjet AEM-a je pokazao da nije adekvatno analizirao opravdanost stavljanja muzičkog festivala “Naše more, naše skale” na listu događaja od posebnog značaja za javnost Crne Gore. Inicijativu da se ovaj muzički festival stavi na listu događaja od posebnog značaja za javnost Crne Gore podnio je generalni direktor RTCG. Postavlja se pitanje zašto je većina članova Savjeta AEM-a prihvatila inicijativu generalnog direktora RTCG Borisa Raonića da se ovaj muzički festival stavi na listu događaja od posebnog interesa po hitnoj procedure, ne konsultujući bilo koga. Bilo bi primjereno da se Agenciji za elektronske medije obratio organizator festivala Adria Jadran medijska grupa (Adria TV-Podgorica).

Adria Jadran medijska grupa, čije je sjedište u Srbiji, i RTCG su potpisali sredinom maja ove godine ugovor o strateškom partnerstvu za realizaciju muzičkog festivala “Naše more, naše skale”. Festival je od dijela stručne i laičke javnosti dobio lošu ocjenu i proglašen kičem kojem nije mjesto na nacionalnom javnom medijskom servisu. Da je kvalitet festivala problematičan potvrđuje i to što je Savjet AEM-a poništio svoju odluku kojom je festival stavljen na listu događaja od posebnog značaja za javnost Crne Gore. O kvalitetu festivala jasno govori i činjenica da Radio Televizija Srbije nije recimo imala potrebu da sa istom medijskom kućom potpiše sporazum i direktno prenosi festival. RTCG je direktno prenosila nekoliko festivalskih večeri a prema pisanju dnevnog lista “Pobjeda”, RTCG je od iznajmljivanja opreme za snimanje ovog festivala prihodovala 40.000 eura. Nije valjda da emitovanje 8 sati lošeg programskog sadržaja (kiča) na TVCG košta 40.000 eura. Prihod od iznajmljivanja opreme ne može da bude ključni osnov da generalni direktor RTCG ulazi u strateško partnerstvo sa bilo kojom medijskom kućom bez bilo kakvih konsultacija sa muzičkim urednicima iz RTCG. Takođe, generalni direktor RTCG je prekršio i Programsko-produkconi plan TVCG za 2022. godinu koji ne predvđa prenos festivala “Naše more, naše skale” na kojem, usput budi rečeno, nije bilo značajnijeg broja izvođača/autora iz Crne Gore. Ako ovo postane princip rada generalnog direktora RTCG Raonića onda možemo očekivati slične muzičke i druge reality sadržaje koji će građani Crne Gore morati da trpe samo zbog toga što je neka produkcijska kuća iz regiona dala dovoljno para. Festival je od dijela stručne i laičke javnosti dobio lošu ocjenu i proglašen kičem kojem nije mjesto na nacionalolnom javnom medijskom servisu. O kvalitetu festivala može da govori i činjenica da Radio Televizija Srbije nije recimo imala potrebu da sa istom medijskom kućom potpiše sporazum i direktno prenosi festival. Da je kvalitet festivala problematičan potvrđuje i to što je odluka samog Savjeta AEM-a da poništio svoju odluku kojom je festival stavljen na listu događaja od posebnog značaja za javnost Crne Gore.

Ne može se izbjeći ni drugo ključno pitanje uticaja generalnog direktora RTCG na Savjet AEM-a jer je neobjašnjiva brzina u odlučivanju ovog tijela (bez bilo kakve analize) i prihvatanje inicijative koja se pokazala pogrešnom. Očigledno je da generalni direktor RTCG Raonić ima uticaj na makar tri od ukupno pet članova Savjeta AEM-a. To ne iznenađuje jer je sa dva člana Savjeta AEM-a do skoro radio u istoj nevladinoj organizaciji Građanska alijansa.

Postavlja se pitanje je ko sve vrši uticaj na RTCG i da li se u ovaj aranžman oko festivala ušlo po nečijem nalogu?. Izbor članova Savjeta RTCG obilježen je partijskim uticajem u Skupštini Crne Gore jer je Administrativni odbor primijenio zakon koji je donio u julu 2020. godine DPS i prostom većinom poslanika birao takozvane predstavnike NVO u ključno upravljačko tijelo. Kasnije je takav Savjet birao, suprtotno zakonu i uz veliki sukob interesa više članova Savjeta, generalnog direktora RTCG Borisa Raonića. Nezakonito izabrani generalni direktor (koji nema potrebne godine radnog iskustva u struci i koji je bio javni funkcioner u trenutku izbora) je zatim birao nezakonito birao direktoricu TVCG, a novim postavljenjima “po dubini” je vraćao dugove onim partijama koje su mu posredstvom partijskog Savjeta omogućile da nezakonito dođe na čelo RTCG.

Sa druge strane se ne može se izbjeći ni pitanje uticaja generalnog direktora RTCG na Savjet AEM-a jer je neobjašnjiva brzina u odlučivanju bez bilo kakve analize i prihvatanje inicijative koja se pokazala pogrešnom.

Prvi korak koji može smanjiti prostor za ponavljanje grešaka i koji može osigurati da se izbjegne podložnost uticajima članova Savjeta AEM-a, kao i samovolja generalnog direktora RTCG, je izmjena medijskih zakona. Predstojećim izmjenama medijskih propisa se mora osigurati izbor stručnih osobalica sa integritetom na ključne upravljačke funkcije u najvažnijim medjskim institucijama.

Medijske propise moraju usvojiti poslanici u Skupštini, a dosadašnja praksa ne uliva nadu da će se prilikom usvajanja propisa voditi zajedničkim javnim interesom profesionalizacije institucija, već isključivo partijskim interesima koji omogućavaju direktan uticaj na rad instiitucija. Ostaje da se vidi da li u Skupštini postoji većina poslanika koja će na isti način tretirati pitanje oslobađanja sSavjeta AEM-a i RTCG od neprimjerenog partijskog uticaja kao i pitanje oslobađanja Tužilačkog savjeta i ttužilaštva.

Goran Đurović, direktor Media centra

Leave A Comment